O povijesti škole

     Osnovna škola „Lepenica“ nalazi se na području općine Kiseljak u Županiji Središnja Bosna .Školsko područje obuhvata  naseljena mjesta u dolini rijeke Lepenice , a to je  jugo-istočni dio općine koji graniči sa općinom Kreševo , te sarajevskim općinama Ilidžom i Hadžićima.

 Sve do 1972. godine škola nije imala svoje ime , onda je dobila naziv Osnovna škola „Slaviša Vajner Čiča“ Lepenica . Pod tim imenom je radila sve do 1992. godine , dakle , do početka rata . Poslije rata nosi naziv Osnovna škola „Lepenica“iz Lepenice.

Škola u Lepenici počela je sa radom točno 1900. godine kao 4-razredna osnovna škola i kao takva radila je sve do 1956. godine kada je prerasla u 8-razrednu osnovnu školu. Na početku svoga rada školu je pohađalo 50 učenika , a prvi njen učitelj je bio Franjo Čubelić . U razdoblju od 1900. do 1956. godine u školi su radili  mnogi učitelji , ali je u ljetopisu škole zapisano da su se najdulje zadržali učitelji Vladimir Vidošević (od 1905.-1918.) i Teodor Vilfan sa suprugom Danicom koji su radili u razdoblju od 1928.-1941. godine . Oni su imali veliki prosvjetiteljski utjecaj na žitelje ovoga kraja. U tom razdoblju brojno stanje učenika stalno se povećavalo , tako da je broj učenika u školskoj 1950./51.godini iznosio 256 koji su  bili raspoređeni u samo četiri razredna odjela.

          Zbog relativno velikog broja učenika postojeća školska zgrada postala je pretijesna , pa se pristupilo izgradnji nove škole sa osam učionica . Nova školska zgrada je sagrađena 1956.godine . Iste godine , točnije 18.11.1956. škola je useljena i otpočela je sa radom. Već naredne školske godine prerasta  u osmogodišnju školu.    

         U školskoj 1960./61. godini broj učenika iznosio je 390 što je za 134 učenika više nego prije deset godina . Od školske 1962./63. u sustavu škole počele su sa radom i njene dvije 4-razredne područne škole i to na Han Ploči i u Zabrđu .Od tada se  brojno stanje učenika  naglo povećava , tako da je u školskoj 1970/71. godini broj učenika iznosio 789 , raspoređenih u 20 čistih i 2 kombinirana odjela.

          Od 1965. godini počinju raditi 4 nova učitelja  koji su bili učenici ove škole . Dakle , škola je dobila prvi domaći učiteljski kadar . Narednih godina broj domaćih učitelja se stalno povećava .

           1978. godine , dakle , poslije punih 78 godina rada škole , prvi put na mjesto ravnatelja dolazi Mijo Raos , nastavnik iz redova „domaćeg „ kadra i ostaje na toj dužnosti 8 godina.

          Tijekom 1981. godine postojeći školski objekt je u potpunosti renoviran i suvremeno opremljen , a istovremeno su dograđene  4 nove učionice sa pratećim prostorima ,  sagrađena je nova športska dvorana , te vanjsko asfaltno igralište za više namjena. U to vrijeme , pa sve do početka rata , škola je bila suvremeno opremljena , izvođena je kabinetska nastava , a nastavu je izvodio stručan nastavni kadar .

          Oduvijek je škola u Lepenici  bila mjesto okupljanja i održavanja raznih kulturnih , prosvjetnih , športskih i drugih događanja , a njeni djelatnici nositelji i inicijatori tih događanja .

          Međutim , izbijanjem rata na ovim prostorima dolazi do velikih promjena. Tijekom samoga rata škola je postala  prihvatilište za preko 700 hrvatskih izbjeglica koji su tu privremeno našli svoj drugi dom . Završetak rata škola je dočekala prilično devastirana , što je bio rezultat ratnih zbivanja i boravka velikog broja izbjeglica . Poslije završetka rata područna škola u Zabrđu se odvojila i registrirala kao zasebna škola u kojoj se nastava izvodi na bošnjačkom jeziku . Većina djeca bošnjačke nacionalnosti prešla je u tu školu.

           Škola u Lepenici , zajedno sa područnom školom na Han Ploči , nastavila je raditi pod nazivom Osnovna škola „Lepenica“ , a nastava se izvodi na hrvatskom jeziku.

 Neposredno poslije rata uvjeti rada u školi bili su jako loši . Bile su oštećene školske zgrade , namještaj , učila i ostala školska oprema . Međutim , u zadnjih 4-5 godina to stanje se znatno popravilo zahvaljujući pomoći Vlade Republike Hrvatske , Općini Kiseljak , Ministarstvu prosvjete  KSB i drugim manjim donacijama . Broj učenika u školi je znatno smanjen u odnosu na prijeratni period . U zadnjih nekoliko godina taj broj se kreće nešto više iznad 200 . U školskoj 2006./07. godini taj broj je bio 217 , a u školskoj 2007./08. taj broj iznosi 201 učenik.